U Varaždinu je 26. i 27.10.2018. održan treći, ujedno i završni susret projektnih partnera u sklopu projekta „Čiji je ovo grad?“. Projekt provodi Društvo arhitekata Varaždin, u partnerskoj suradnji s lokalnim društvima arhitekata iz Zadra, Šibenika, Karlovca i Pule. Svrha projekta je potaknuti promjene u pristupu planiranju javnih prostora kako bi se javni prostori planirali na suvremen, participativan i integralan način.
Prvi dan susreta predstavljene su četiri suvremene i inovativne metode planiranja javnih prostora, a nakon izlaganja svake pojedine metode, održana je rasprava. Goranka Grgić iz Grada Varaždina, predstavila je izradu „Integriranog akcijskog plana (IAP)“ prema metodologiji programa europske međuregionalne suradnje URBACT III. Predstavljanje metodologije popraćeno je konkretnim primjerom, odnosno iskustvima u provedbi projekta MAPS. Projekt MAPS bio je jedna od URBACT-ovih mreža za planiranje te se bavio izradom akcijskih planova napuštenih, bivših vojnih objekata, a u Varaždinu revitalizacijom bivše vojarne u Optujskoj ulici. URBACT-ova metodologija rješavanja urbanih izazova u gradovima vodi se projektnom logikom i pristupom logičke matrice te počiva na analizi i definiranju problema, postavljanju ciljeva i osmišljavanju aktivnosti kako bi se u konačnici postigli očekivani rezultati. Osim navedenog, postavlja se vremenski okvir za provedbu akcijskog plana, određuje tko će voditi proces i definiraju se pokazatelji rezultata kako bi se moglo valorizirati što je postignuto. URBACT-ova metodologija potiče snažno uključivanje lokalnih dionika u izradu i provedbu akcijskog plana. Već u prvoj fazi projekta osnovan je ULG – lokalna Urbact grupa čiji su članovi različiti dionici iz sfere gospodarstva, javnog i civilnog sektora te građani. ULG je u svom radu koristio inovativne alate koji su osigurali ravnopravno izražavanje mišljenja i uključivanje svih dionika. Kako bi se pobudio interes javnosti i upoznali građani s potencijalom prostora bivše vojarne, tri puta su organizirani Dani otvorenih vrata u Optujskoj. Građani su prvi put vidjeli prostor vojarne, bile su organizirane vođene ture, predavanje, koncert te održani 16. Dani performansa. O budućoj namjeni prostora raspravljalo se kroz rad ULG-a, a građani su svoje mišljenje izrazili putem online upitnika, kao i ispunjavanjem upitnika na licu mjesta, u sklopu Dana otvorenih vrata. Na temelju svega navedenog izrađen je plan aktivnosti koje je potrebno provesti da bi se došlo do konačnog cilja – revitalizacije bivše vojarne u novi gradski podcentar. Izrađena je analiza prostornih mogućnosti na temelju koje je osmišljena provedba revitalizacije u tri faze. U 1. fazi budućim korisnicima se dodjeljuju prostori u postojećim zgradama koje zahtijevaju minimalne intervencije, u 2. fazi korisnicima se dodjeljuju prostori u zgradama koje zahtijevaju značajniju obnovu, a u 3. fazi provodi se urbanističko-arhitektonski natječaj za uređenje novog, otvorenog javnog prostora i eventualnu izgradnju novih zgrada. Tijekom prve dvije faze korištenja, korisnici bi privremeno uselili u zgrade. Taj period iskoristio bi se za propitivanje konačne namjene prostora te za ostvarivanje vlasništva grada nad vojarnom. Provedba IAP-a zamišljena je kroz pet godina, a procesom provedbe upravljao bi odbor sastavljen od različitih dionika – stručnjaka, članova ULG-a, predstavnika korisnika, predstavnika udruga i građana.
Arhitekt Marko Zlonoga predstavio je „Placemaking“ – način razmišljanja i djelovanja koji uključuje sve dionike javnog prostora (lokalnu upravu, stručnjake, stanovnike i korisnike) u procese vezane za javni prostor, s ciljem kako bi se javni prostor učinio boljim mjestom za život ljudi. To je proces koji uključuje planiranje, kreiranje i upravljanje javnim prostorom. Prema „Placemakingu“, dobar javni prostor je pristupačan i dobro povezan s ostalim važnim mjestima u blizini, ugodan je i odašilje dobru sliku, privlači ljude da participiraju u aktivnostima na tom mjestu i stvara društveno okruženje u kojem se ljudi žele ponovo okupljati. Sama metodologija u osnovi je vrlo slična metodologiji URBACT-a, a temelji se na identifikaciji dionika, analizi i valorizaciji prostora, definiranju problema, kreiranju vizije, provođenju akcija privremenog, eksperimentalnog karaktera te trajnoj evaluaciji i konstantnim poboljšanjima. Na primjeru jednog poznatog javnog prostora, Kazališnog trga u Rotterdamu, čiji su autori WEST 8, saznali smo razliku između arhitektonskog pristupa i pristupa „Placemakinga“. Taj trg, iako kvalitetno dizajniran i nagrađivan od struke, lokalna zajednica nije doživjela kao uspješno rješenje javnog prostora. Prostor je velik, veći dio vremena bio je prazan i bez aktivnosti i nije pozivao na zadržavanje i boravak. Stoga je osnovana Ujedinjena udruga za Kazališni trg u koju su uključeni različiti dionici, koja radi na osmišljavanju programa (događanja) za trg kroz cijelu godinu, koordinira rad zainteresiranih dionika koji žele koristiti trg, brine o ostvarivanju dobrog kontakta sa trgu pripadnim zgradama i generalno pomaže u osnaživanju odnosa sa susjednim prostorima grada koji gravitiraju trgu.
Kao izazovi „Placemakinga“ istaknuti su: gentrifikacija, povezivanje s urbanističkim planovima, pitanje šireg konteksta zahvata, povezivanje placemakera, stvaranje baze dobrih praksi te razmjena iskustava i mišljenja. Najavljeno je održavanje međunarodne placemaking konferencije krajem travnja u Splitu, u organizaciji Urbact Hrvatska i Udruge gradova.
Kristina Careva i Rene Lisac, arhitekti s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, predstavili su „Akupunkturu grada“ – interdisciplinarnu i participativnu metodu malih i preciznih intervencija u gradskim četvrtima i “Zagreb za mene“ – projekt urbane revitalizacije javnih prostora u gradu Zagrebu. Ideja na kojoj počiva inicijativa „Akupunkture grada“ je da se malim i preciznim akcijama u javnom gradskom prostoru, osmišljenim kroz interdisciplinarni proces i uz participaciju građana, može značajno poboljšati urbani život i socijalna kohezija zajednice. U interdisciplinarnom pristupu rješavanju problema, suradnjom kroz razgovor i susretanje, pojedine struke doprinose svojim znanjem i metodama stvaranju novih metoda rada kojima se pokušava pronaći najbolje rješenje. Uključenost korisnika u procese planiranje rezultira identifikacijom pojedinaca i javnosti s planiranim te povećava uspješnost u realizaciji i korištenju. Komunikacija između struke i korisnika premošćuje jaz između stručnih principa i aktualnih potreba. Stručnjak se povezuje s realnim uvjetima i stvarnim korisnikom, a istodobno se kod korisnika razvija kapacitet za razumijevanje stručnih principa, argumentacija i donesenih odluka. Uključivanjem korisnika u procese indirektno ih se odgaja u duhu kultiviranja zajedničkog/javnog interesa kao primarnog kriterija u odnosu na individualni/privatni interes. Ovisno o temi, problemu ili projektu koriste se različite metode participacije. Za razmjenu informacija koristi se obavještavanje, anketiranje i intervjuiranje. U proces planiranja i kreiranja javnost se uključuje kroz fokus grupe, diskusije, okrugle stolove i radionice, a i u fazi izvedbe moguće je uključiti javnost organizacijom akcija. Istaknuti su i neki izazovi participacije – kako doći do korisnika i kako ih zainteresirati za uključivanje, kako pronaći zajednički jezik i ostvariti neposrednost u komunikaciji te kako razlučiti javni od privatnog interesa.
Projekt „Zagreb za mene“ nastao je na temeljima Akupunkture grada – interdisciplinarnom pristupu i participaciji javnosti, ali zahvaća širi gradski prostor, odnosno bavi se javnim prostorima na području cijelog Zagreba. Jedan od ciljeva bio je ravnomjerno rasporediti intervencije po kvartovima kako bi se postigla decentralizacija i kako bi se ostvario pozitivan učinak na cijelom gradskom području. Novouređeni prostori pridonijeli bi socijalnoj koheziji i stvaranju identiteta kvartova te omogućili demokratizaciju javnog prostora. Očekivalo se i postizanje pozitivnih ekonomskih učinaka na razini malog i srednjeg poduzetništva kao i podizanje vrijednosti prostora i nekretnina uz novouređene prostore. Odabir lokacija provodio se putem stručne urbanističke studije koju je izradila Katedra za urbanizam Arhitektonskog fakulteta te propitivanjem mišljenja građana, udruga, stručne javnosti i mjesne samouprave koje je provedeno po metodologiji Akupunkture grada. Na taj način odabrane su 33 lokacije koje su javno predstavljene te je nakon javne rasprave odabrano 17 lokacija za realizaciju. Za svaku od lokacija bila je predviđena provedba urbanističko-arhitektonskog natječaja kojem prethodi izrada natječajnog elaborata. Natječajni program zamišljen je kao sinteza stručnih podloga izrađenih od strane Arhitektonskog fakulteta i podataka prikupljenih Akupunkturom na samim lokacijama, čime bi se osiguralo sudjelovanje građana u procesu i iskazivanju stvarnih potreba. Nakon provedenih urbanističko-arhitektonskih natječaja za odabrana rješenja planirana je realizacija. Proveden je samo jedan urbanističko-arhitektonski natječaj te je provedba projekta na tome stala, ali je projekt „Zagreb za mene“ prepoznat kao primjer dobre prakse s mogućnošću primjene u drugim gradovima te je tako ostvarena suradnja s Novim Sadom gdje se kroz projekt „Nova mesta-Novi Sad“ planira urediti niz javnih prostora. Do sada su provedeni javni natječaji na 8 lokacija, a 4 lokacije su već u fazi realizacije.
Drugog dana susreta u Varaždinu organizirana je šetnja javnim prostorima centra Varaždina, uz stručno vodstvo arhitekta Filipa Kobzineka, iz Radne skupine Varaždin, koja unutar Društva arhitekata Varaždin propituje suvremenu graditeljsku baštinu Varaždina. Šetnji su se, osim stručne javnosti, odazvali i brojni građani. Na pojedinim lokacijama povela se spontana rasprava o tome kako različiti dionici (arhitekti, povjesničari umjetnosti, korisnici i građani) sagledavaju prostor, svatko sa svog aspekta, što potvrđuje da je takav dijalog itekako moguć i potreban, ako mu date priliku da se dogodi.
Projekt „Čiji je ovo grad?“ završava krajem 2018. godine objavom priručnika s objedinjenim i sistematiziranim znanjima i iskustvima, razmijenjenim tijekom jednogodišnje provedbe projekta.
